blank

Povijesni pregled

Krajem 70-ih godina dvadesetog stoljeća, pokazatelji stanja zdravstvene zaštite u Slavoniji i Baranji u usporedbi s drugim regijama i SR Hrvatskom u cjelini ukazivali su na alarmantno stanje.
Broj liječnika na 10 000 stanovnika u Slavoniji i Baranji bio je 10.3, u zajednici gradskih općina Zagreb 36.8, za cijelo područje SR Hrvatske 16.2. Slavonija i Baranja te Dalmacija (14.2) bile su ispod republičkog prosjeka.
Inicijativa za osnivanje Studija medicine koja je pokrenuta od strane tadašnjih liječnika Opće bolnice Osijek na čelu s Martinom Dičićem i Ivanom Čandrlićem imala je podršku u tadašnjem vodstvu Sveučilišta u Osijeku, rektoru prof.dr.sc. Petru Aniću i predsjedniku sveučilišne Skupštine prof.dr.sc. Ljubomiru Babanu te su započele institucijske aktivnosti koje su bile pretpostavka uspješne realizacije ideje o osnivanju Studija medicine u Osijeku.
Slijedom navedenog, izrađen je u posebnom dokumentu cjeloviti „Prikaz pokazatelja stanja zdravstvene zaštite i medicinskih kadrova u Slavoniji i Baranji“. Nakon toga je izrađena analiza u tadašnjem Zavodu za plan, ekonomiku i razvoj udruženog rada Slavonije i Baranje za potrebe tadašnje Zajednice općina Osijek.
11.04.1979. godine rektor prof.dr.sc. Petar Anić obratio se Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu za pomoć u osnivanju Studija medicine u Osijeku. U to vrijeme dekan Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu bio je prof dr.sc. Mladen Sekso, a prodekani Mladen Belicza, Boško Barac, Predrag Keros, Milan Škrbić i Dunja Bertić. Navedena uprava Medicinskog fakulteta u Zagrebu podržala je ideju o osnivanju dislociranog studija medicine u Osijeku, ali i u Splitu te time pokazala plemenito zalaganje za policentrični razvoj tadašnje SR Hrvatske. Prodekani zaduženi za dislocirani studij medicine u Osijeku bili su prof.dr.sc. Predrag Keros, a nakon njega prof.dr.sc. Matko Marušić.
Rješenjem Sekretarijata za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu SR Hrvatske od 30.08.1979. godine odobrava se organizacija u Osijeku dislociranog Studija medicine Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prva generacija Studija medicine upisana je u akademskoj godini 1979./1980.
Svečano otvorenje dislociranog Studija medicine u Osijeku bilo je 28.09.1979. godine u prostorijama tadašnjeg Pedagoškog fakulteta u Osijeku.

prva generacija
Republički Komitet za prosvjetu, kulturu, fizičku i tehničku kulturu SR Hrvatske 06.10.1980. godine odobrava nastavak odvijanja dislociranog Studija medicine Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u Osijeku i Splitu.
Nastava na dislociranom Studiju u Osijeku odvijala se u predavaonicama Pravnog fakulteta,  predavaonicama i kabinetima Pedagoškog fakulteta, predavaonicama zgrade Rektorata Sveučilišta, predavaonicama i laboratorijima srednjoškolskog centra Ruđer Bošković te Općoj bolnici Osijek i Domu zdravlja Osijek.
Znanstvena jedinica Opće bolnice Osijek utemeljena je 18.12.1980. godine, a njen osnivač i voditelj od 1980. do 2004. godine bio je prof.dr.sc. Antun Tucak. Osnutkom Znanstvene jedinice koje je postala jezgrom znanstvenog rada i izobrazbe liječnika u Slavoniji i Baranji postavljen je temelj za znanstveno istraživačku djelatnost. Znanstvena jedinica postala je članicom Sveučilišta u Osijeku 24.02.1981. godine te počinje izdavati tromjesečni znanstveno-stručni časopis Medicinski vjesnik, slijednik „Glasila za liječnike bolnice“ koji je od 1969. do 1981. uređivao prof.dr.sc. Branko Milošević, a uredništvo preuzima od 1982. do 2012. godine Prof.dr.sc. Antun Tucak. 20.12.1984. godine otvorena je jedinstvena knjižnica Opće bolnice Osijek,a njezin prvi voditelj bio je mr. sc. Antun Šimunić. Zahvaljujući dekanu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof.dr.sc. Nijazu Hadžiću 29.11.1986. godine Odjel za unutarnje bolesti Opće bolnice Osijek postaje prva Klinika za unutrašnje bolesti Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Opće bolnice Osijek, a prvi predstojnik je prof.dr.sc. Ivan Čandrlić.
Kako je vrijeme prolazilo, lokalna samouprava nije osigurala prostor s kvalitetnim predavaonicama i laboratorijima gdje bi studenti i nastavnici imali zadovoljavajuće uvjete za odvijanje cjelokupne nastave. Zbog toga je Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu odlučio da se u tadašnjim neprimjerenim prostornim uvjetima nastava prekida ako se u roku godine dana ne ispune traženi uvjeti (nova zgrada za Studij medicine u Osijeku). Lokalne vlasti su obećavale riješiti problem prostora međutim sve je ostalo na pukim obećanjima.
U takvim okolnostima asistent Aleksandar Včev i student Marinko Žulj okupljaju skupinu istomišljenika koja formira inicijativni odbor za osnivanje Društva za utemeljenje i razvoj studija medicine. Osnivači Društva su bili sljedeći: Gordana Ajduković, Dubravko Božić, Ivan Čandrlić, Martin Dičić, Frano Dragun, Damir Lenz, Nikola Mandić, Predrag Novaković, Antun Šimunić, Antun Tucak, Aleksandar Včev i Marinko Žulj.
2. prosinca 1988. u 12 sati u dvorani za sastanke Odjela za ginekologiju i porodiljstvo Opće bolnice Osijek održana je Skupština Društva za utemeljenje i razvoj studija medicine u Osijeku. Tada je izabrano predsjedništvo u sastavu: Gordana Ajduković, Dane Babić, Dubravko Božić, Ivan Čandrlić, Martin Dičić, Frano Dragun, Zvonko Erak, Dušan Gunjević, Josip Harangozo, Željko Huber, Blagoja Kondža, Davor Lamza, Nikola Mandić, Predrag Novaković, Branko Runje, Antun Šimunić, Vladimir Tomić, Antun Tucak, Aleksandar Včev, Matko Vuković i Marinko Žulj.
Za predsjednika Društva izabran je dr. Dubravko Božić, ravnatelj Opće bolnice Osijek, za podpredsjednicu dr. Gordana Ajduković, zamjenica gradonačelnika grada Osijeka te za tajnike Aleksandar Včev i Marinko Žulj.

drustvo za utemeljenje
U Odbor samoupravne društvene kontrole izabrani su: Vjekoslav Biro, Đuro Ćuti, Srećko Jelinić, Barbara Kalinić i Branimir Zelenka. Za predsjednika Odbora za samoupravnu kontrolu društva izabran je Đuro Ćuti, a Damir Lenz i Dubravko Paulini za blagajnike Društva.
Aktivisti Društva poduzimali su brojne akcije prikupljanja sredstava za izgradnju zgrade temeljnih medicinskih znanosti kroz brojne društvene aktivnosti, organiziranje koncerata,  obilaska privrednih subjekata regije i ostale aktivnosti.
Kako u krugu bolnice nije bilo atomskog skloništa (a svaka bolnica je po tadašnjem zakonu trebala imati isti), tadašnji ravnatelj bolnice ujedno i predsjednik Društva za utemeljenje i razvoj studija medicine dr. Dubravko Božić donio je veliku i presudnu odluku, da se atomsko sklonište gradi u sklopu novog objekta za potrebe Studija medicine. 

radovi na zgradi
Od osječke projektantske tvrtke ETZ  (Ekonomsko tehnički zavod), naručeno je kompletno projektiranje objekta za znanstvena istraživanja i Studij medicine u Osijeku na kojem se intenzivno radilo od lipnja 1989. godine. Radovi na projektiranju su se dobro odvijali, financijska konstrukcija je bila zatvorena za prvu fazu izgradnje nove zgrade, a koja se sastojala od izgradnje atomskog skloništa, koje je ustvari bilo temelj nove zgrade za znanstvena istraživanja i Studij medicine u Osijeku kasnije nazvane zgrade za temeljne medicinske znanosti. Osim radova na atomskom skloništu, osigurana financijska sredstva su bila dostatna za kompletnu građevinsku konstrukciju nove zgrade uključujući fazu pokrivanja krovišta.   
Tako su bili ispunjeni svi uvjeti koje je zahtijevao Medicinski fakultet u Zagrebu, a koji su bili neophodni za nastavak nastave na Dislociranom Studiju medicine u Osijeku.
Međutim, novi momenti su dodatno usporili i poskupili izgradnju zgrade temeljnih medicinskih znanosti, to je bilo iskapanje, snimanje i konzervacija arheoloških iskopina, budući da je cijeli Donji grad praktički izgrađen na Keltskim i Rimskim naseobinama, osobito rimskog grada Murse. Vodstvo Društva je uspjelo pronaći rješenje s nadležnima iz Konzervatorskog odjela zaduženih za radove na arheološkim iskopinama buduće zgrade. Svladavanjem i te prepreke 1990. godine započeli su radovi na izgradnji nove zgrade. Do početka Domovinskog rata napravljeno je atomsko sklonište, konstrukcija zgrade i krovište. Tijekom domovinskog rata sklonište je korišteno za zbrinjavanje bolesnika Opće bolnice, a od 05.10.1992. Kliničke bolnice Osijek.
Odlukom Savjeta Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu formirana je Radna jedinica dislociranog Studija medicine u Osijeku. Na temelju Statuta Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a na prijedlog znanstveno-nastavnog vijeća za voditelja dislociranog Studija medicine u Osijeku imenovan je doc.dr.sc. Martin Dičić koji je tu zadaću obavljao od 1979. do 1988. godine. Od 1988. do 1993. godine ovu funkciju obnaša prof.dr.sc. Ivan Čandrlić, a od 1993. do 1996. godine prof.dr.sc. Ante Ivandić. Od 1996. godine do osamostaljenja i stvaranja Medicinskog fakulteta u sastavu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku bio je prof.dr.sc. Antun Tucak.
Upravno vijeće Sveučilišta u Osijeku osnovalo je 1994. godine Odbor za prerastanje dislociranog Studija medicine u Medicinski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku čiji je zadatak bio završetak gradnje zgrade temeljnih biomedicinskih znanosti u krugu Kliničke bolnice Osijek. Potpisan je i Ugovor o završetku zgrade između Poglavarstva grada Osijeka, Županije Osječko-baranjske i Ministarstva znanosti Republike Hrvatske. Osnivanje Medicinskog fakulteta unutar osječkog Sveučilišta podržali su tadašnji potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar znanosti, tehnologije i športa prof.dr.sc. Ivica Kostović, rektorica prof.dr.sc. Gordana Kralik, prorektor prof.dr.sc. Radoslav Galić te dekan Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof.dr.sc. Niko Zurak.
nova zgrada4Medicinski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku svečano je otvoren 22.09.1998. godine, a novootvoreni Medicinski fakultet Osijek blagoslovio je Đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit mons. dr. Marin Srakić.

potkrovlje2
Prva sjednica Fakultetskog vijeća Medicinskog fakulteta Osijek održana je 15.06.1998. godine kada su imenovani pročelnici katedri za: anatomiju prof.dr.sc. Vasilije Nikolić, medicinsku fiziku i biofiziku prof.dr.sc. Jasminka Brnjas Kraljević, kemiju, biokemiju i kliničku kemiju doc.dr.sc. Gordan Lauc, medicinsku biologiju prof.dr.sc. Draško Šerman, histologiju i embriologiju prof.dr.sc. Ljiljana Knežević Kostović, fiziologiju i imunologiju prof.dr.sc. Branko Vitale, farmakologiju doc.dr.sc. Ante Tvrdeić, patologiju doc.dr.sc. Branko Dmitrović, sudsku medicinu doc.dr.sc. Mladen Marcikić, pedijatriju prof.dr.sc. Duško Mardešić, dermatovenerologiju doc.dr.sc. Vladimira Barišić Druško, opću kliničku onkologiju prof.dr.sc. Zdenko Krajina, radiologiju prof.dr.sc. Slavko Šimunić, ginekologiju i opstetriciju prof.dr.sc. Ivan Kuvačić, infektologiju prof.dr.sc. Ivan Soldo, internu medicinu prof.dr.sc. Ante Ivandić, patofiziologiju i nuklearnu medicinu doc.dr.sc. Ivan Karner, kirurgiju i ratnu kirurgiju prof.dr.sc. Janko Hančević, urologiju prof.dr.sc. Antun Tucak, oftalmologiju prof.dr.sc. Tihomir Ćurković, ortopediju i fizikalnu medicinu s općom rehabilitacijom prof.dr.sc. Savo Jovanović, otorinolaringologiju s audiologijom i fonijatrijom i maksilofacijalnom kirurgijom sa stomatologijom doc.dr.sc. Davorin Đanić, neurologiju s neuropatologijom prof.dr.sc. Boško Barac, neurokirurgiju prof.dr.sc. Đuro Vranković, psihijatriju s medicinskom psihologijom prof.dr.sc. Nikola Mandić, obiteljsku medicinu i primarnu zdravstvenu zaštitu i organizaciju zdravstvene zaštite i zdravstvene ekonomike doc.dr.sc. Zdravko Ebling, anesteziologiju i reanimatologiju doc.dr.sc. Katarina Zdravčević Šakić, zdravstvenu ekologiju, epidemiologiju, uvod u medicinu i socijalnu medicinu doc.dr.sc. Dinko Puntarić, medicinsku statistiku i informatiku prof.dr.sc. Radoslav Galić, medicinsku sociologiju mr.sc. Sanja Babić, povijest medicine prof.dr.sc. Biserka Belicza, mikrobiologiju,virologiju i parazitologiju doc.dr.sc. Jasmina Vraneš.
Prvi dekan bio je prof.dr.sc. Antun Tucak od 1998. do 2003. godine. Od 2003. do 2005. godine dekan je bio prof.dr.sc. Krešimir Glavina. Prof.dr.sc. Pavo Filaković bio je dekan od 2005. do 2009. godine, a od 2009. godine do danas dekan je prof.dr.sc. Aleksandar Včev.
Medicinski fakultet Osijek je jedna od 17 znanstveno-nastavnih sastavnica Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku i jedini fakultet iz znanstvenog područja Biomedicine i zdravstva u sastavu Sveučilišta. Medicinski Fakultet Osijek je i jedini takav fakultet na području Slavonije i Baranje, tj. istočne Hrvatske u kojoj živi oko milijun stanovnika u 5 županija (Vukovarsko-srijemskoj, Brodsko-posavskoj, Požeško-slavonskoj, Virovitičko-podravskoj i Osječko-baranjskoj županiji).

Osim zgrade Temeljnih biomedicinskih znanosti ukupne površine 4500 m2 fakultet je u posjedu zgrade Vivarija ukupne površine 300 m2 i zgrade u Campusu ukupne površine 1400 m2 koja je renovirana i otvorena 20.01.2010. godine, a gdje se nalazi uprava i kompletna administracija Medicinskog fakulteta te kabineti vještina.

campus
Odlukom Senata Sveučilišta u Osijeku od 07. prosinca 2000. godine ustrojava se i izvodi Sveučilišni znanstveni poslijediplomski studij Biomedicina i zdravstvo (magistarski i doktorski) prema tada važećem Zakonu o visokim učilištima. U skladu s promjenama u Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i preporukama Rektorskog zbora Medicinski fakultet je pripremio program Sveučilišnog poslijediplomskog doktorskog studija Biomedicina i zdravstvo, koji je prošao evaluaciju Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje, te je za taj program 14. veljače 2007. godine dobio dopusnicu Ministra znanosti, obrazovanja i športa. Medicinski fakultet u Osijeku imao je značajni doprinos u procesu standardizacije doktorskog programa iz područja Biomedicine i zdravstva. Aktivno smo sudjelovali na konferencijama u Zagrebu čija je tema bila harmonizacija doktorskih studija (European Conference on Harmonisation of PhD Programs in Medicine and Health Sciences, Zagreb 2004. i 2005). Medicinski fakultet Osijek član je europske udruge doktorskih studija u području biomedicine i zdravstva ORPHEUS (Organisation for PhD Education in Biomedicine and Health Sciences in the European System). Bio je aktivni sudionik treće ORPHEUS 2007 konferencije održane u Helsinkiju koja je rezultirala dokumentom poznatim kao ‘Helsinški konsenzus o organizaciji doktorskih studija u kliničkom okruženju (“Helsinki Consensus Statement”) u kojem se naglašava važnost istraživanja u kliničkoj medicini.
Stručni studij Sestrinstva provodio se od 2003. do 2010. godine. Odlukom Senata Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku od 1. veljače 2010. godine, stručni studij sestrinstva se zamjenjuje sa Sveučilišnim preddiplomskim i diplomskim studijem Sestrinstva koji se izvodi od ak. 2010./2011. godine. Od akademske 2010./2011. godine izvodi se i Sveučilišni preddiplomski i diplomski studij Medicinsko laboratorijske dijagnostike.

11 112 110 113 1fizioterapija2higijenicar

Od akademske 2015./2016. godine izvode se sveučilišni preddiplomski studiji iz Fizioterapije i Dentalne higijene. Svečilišni preddiplomski studij Dentalne higijene je prvi studij takve vrste u Republici Hrvatskoj.

Fakultet izvodi i slijedeće specijalističke poslijediplomske studije:

Poslijediplomski specijalistički studij: Klinička epidemiologija
Poslijediplomski specijalistički studij: Ultrazvuk u kardiologiji
Poslijediplomski specijalistički studij: Anesteziologija i reanimatologija
Poslijediplomski specijalistički studij: Opća interna medicina
Poslijediplomski specijalistički studij: Oftalmologija i optometrija

 

Stalno medicinsko usavršavanje je dobro organizirano putem velikog broja tečajeva i drugih oblika profesionalnog liječničkog razvoja. Budući da je Bolonjskim procesom predviđena veća uloga sveučilišta u cjeloživotnom učenju, planira se medicinskim fakultetima dati još veću ulogu u stalnom medicinskom usavršavanju zdravstvenih djelatnika u Hrvatskoj.
Posebice značajnu ulogu u razvoju Fakulteta i njegovom kadrovskom osamostaljenju, imalo je pokretanje poslijediplomskog doktorskog studija koji je omogućio većem broju domaćih liječnika usmjeravanje prema znanstveno-istraživačkom radu i znanstveno-nastavnoj karijeri. Zbog toga je veći broj odjela u Kliničkoj bolnici Osijek stekao naziv klinika što je 2009. godine dovelo do prerastanja Kliničke bolnice u Klinički bolnički centar Osijek pored već postojećih KBC-a Zagreb, Rijeka i Split. Zajedničkim naporima uprava Medicinskog fakulteta Osijek i KBC Osijek stvaraju se preduvjeti za nastajanje novih klinika i kliničkih zavoda što u konačnici osigurava lijepu budućnost KBC Osijek kao našoj osnovnoj i najvećoj nastavnoj bazi.

Dekani

DEKANI   MEDICINSKOG   FAKULTETA   OSIJEK

1. prof. dr. sc.  ANTUN   TUCAK           1998. - 2003.

2. prof. dr. sc.  KREŠIMIR   GLAVINA    2003. - 2005.

3. prof. dr. sc.  PAVO   FILAKOVIĆ        2005. - 2009.

4. prof. dr. sc.  ALEKSANDAR   VČEV     2009. -

 

 

 

antun tucak3Prof. dr. sc. Antun Tucak rođen je 10. srpnja 1934. godine u Sovićima u Bosni i Hercegovini. Gimnaziju je završio u Osijeku, a diplomirao je 1963. na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Akademski stupanj doktora znanosti stekao je 1979. na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U zvanje docenta izabran je 1984. godine, 1989. godine u zvanje izvanrednog profesora, u zvanje redovitog profesora izabran je 1999. godine, a u trajno zvanje redovitog profesora 2004. godine. Za voditelja urologije izabran je 1990. godine, a 1992. osniva Kliniku za urologiju Kliničke bolnice Osijek i prvi je predstojnik Klinike te osnivač i voditelj Referalnog centra Ministarstva zdravstva iz područja urolitijaze od 1996. do 2004. godine. Voditelj je Znanstvene jedinice za kliničko medicinsko istraživanje Kliničke bolnice Osijek od 1980. do 2004. godine. Pomoćnik dekana Medicinskog fakulteta u Zagrebu za područni studij Medicine Osijek od 1996. do 1998. godine. Obnašao je dužnost prvog dekana Medicinskog fakulteta u Osijeku od 1998. do 2003. godine. Objavio je ukupno 153 rada od toga 112 znanstvenih i 78 sažetaka na međunarodnim i domaćim kongresima. Bio je voditelj 16 diplomskih radova, 7 magistarskih radova i 2 doktorska rada. Dobitnik je niza nagrada i priznanja: Republičke zajednice za znanstveni rad Hrvatske 1986., Plaketa i diploma za doprinos znanstvenom radu Hrvatske akademije medicinskih znanosti 1987., Nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za područje medicinskih znanosti 2000. godine. Odlikovan je spomenicom Domovinskog rata 1990. - 1992. - 1996. godine, Odlikovan je Redom Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinski (1997.). Nagrađen je Pečatom Grada Osijeka za unaprjeđenje medicinskih znanosti 1998. te Odlikovanjem Reda Hrvatskog trolista 1999. godine. U mirovinu odlazi 1. listopada 2004. godine. Izniman doprinos prof. dr. sc. Antuna Tucaka je u znanstvenoj, nastavnoj, stručnoj, zdravstvenoj djelatnosti i doprinosu razvoju medicinskih znanosti i zdravstvenoj skrbi u zemlji i inozemstvu. Počasno znanstveno-nastavno zvanje professor emeritus prof. dr. sc. Antunu Tucaku, redovitom profesoru u mirovini Medicinskog fakulteta u Osijeku Senat je dodijelio 14. veljače 2005. godine zbog iznimnog znanstveno-nastavnog rada u znanstvenom području Biomedicine i zdravstva, znanstvenom polju kliničke medicinske znanosti, kojim je ostvario izniman doprinos u razvoju znanstvenog područja Biomedicine i zdravstva u Republici Hrvatskoj, te unaprijedio znanstveno-nastavnu djelatnost na Medicinskom fakultetu u Osijeku i znanstveno-nastavnu djelatnost Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

 


 

glavina

Izv.prof.dr.sc. KREŠIMIR GLAVINA,  dr.med,  prim., mr.sc., specijalist-radiolog, rođen je 01.01. 1940. godine u Subotici, gdje je završio osnovno i gimnazijsko školovanje te položio Ispit zrelosti (Veliku maturu) 1958. godine. Upisao je Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu na kojem je diplomirao 13.04.1964. godine. Obavezni liječnički staž obavio je u Općoj bolnici u Subotici tijekom 1964/65. godine. Stručni ispit položio je 1969. godine. Specijalizaciju iz radiologije obavio je na Zavodu za radiologiju KB „Dr. Mladen Stojanović“ u Zagrebu od 1969. do 1972. godine. Specijalistički ispit iz radiologije položio je 12.4.1972. godine. Kao specijalist-radiolog radio je u Općoj bolnici u Subotici (1972 - 1973) te u Službi za radiologiju Opće bolnice Našice (1973 – 1978), gdje je bio i rukovoditelj Službe za radiologiju te ravnatelj Opće bolnice Našice (1974 – 1978). Kao specijalist-radiolog radi na Odjelu za radiodijagnostiku Opće bolnice Osijek (1978 – 1987) te kao rukovoditelj istog Odjela (1987 – 1991). Obavlja dužnost ravnatelja Opće bolnice Osijek (1991 – 1992) te dužnost ravnatelja Kliničke bolnice Osijek (1992 – 2000). Naziv „primarius“ priznat mu je od Republičkog komiteta za zdravstvenu i socijalnu zaštitu SR Hrvatske (1990). Stručno se usavršavao u Parizu (1986, 1988), Erlangenu (1987) i Dresdenu (1989). Završio je Poslijediplomski studij iz radiologije na Medicinskom fakultetu u Zagrebu (1980 – 1981). Obranom magistarskog rada postigao je naziv „magistar medicinskih znanosti“ na Medicinskom fakultetu  u Zagrebu (1986). Obranom doktorskog rada postigao je  akademski naziv „doktor medicinskih znanosti“ na Medicinskom fakultetu u Zagrebu (1998). Izabran je za znanstvenog asistenta u Katedri za radiologiju i opću kliničku onkologiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu za Studij medicine u Osijeku (1992). U znanstveno-nastavno zvanje docenta u kumulativnom radnom odnosu izabran ja na Medicinskom fakultetu u Osijeku u Katedri za radiologiju za predmet Radiologija (27.12.1998.). U znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora u kumulativnom radnom odnosu izabran je na Medicinskom fakultetu u Osijeku, u Katedri za radiologiju za predmet Radiologija (28.01.2002). Dužnost dekana Medicinskog fakulteta Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku vrši od ak.god. 2003/04.

 


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

filakovicProf. dr. sc. Pavo Filaković rođen je 21. veljače 1949. Radi u Osijeku na Medicinskom fakultetu Osijek. Studij medicine završio 1973. godine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Specijalizirao je psihijatriju u KBC Osijek i KBC „Rebro“ u Zagrebu od 1978. do 1982. godine. Poslijediplomski studij iz socijalne psihijatrije završio je 1983. godine. Bio je uposlen u KBC Osijek od 1978. do 2013. godine kao specijalist psihijatar i predstojnik klinike za psihijatriju od 2003. do 2013. Stalni je sudski vještak za psihijatriju od 1992. godine. Bio je dekan Medicinskog fakulteta Osijek od 2005. do 2009. godine, a od 2009. godine je zaposlen kao prodekan za odnose s nastavnim bazama i predsjednik katedre za psihijatriju i psihološku medicinu.
Znanstveno-nastavna karijera: Magistrirao je 1987. godine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s temom "Utjecaj psihofarmaka na krvni tlak". Doktorirao je 1995. godine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s temom "Hipotalamično-hipofizno-tireoidna os i depresije". Napisao je 90 stručnih i znanstvenih radova iz područja psihijatrije: 21 indeksiran u CC, 9 indeksirano u SCI-E, 30 indeksirano u drugim međunarodnim indeksima. Napisao je 15 poglavlja u stručnim i znanstvenim knjigama. Urednik udžbenika „Psihijatrija“ (Med. fak. Osijek, 2014.). Sudjelovao je u više znanstveno-istraživačkih i stručnih projekata i bio je  voditelj projekta: „Mehanizam nastanka metaboličkog sindroma induciran antipsihoticima” pod pokroviteljstvom MZOŠ od 2007. do 2012. godine.  Sudjelovao je kao glavni istraživač i istraživač, u većem broju (oko 15) stručnih farmakoloških istraživanja lijekova.
Nastavnik je na Medicinskom fakultetu u Osijeku: asistent od 1989. do 2000. godine, docent od 2000. do 2004. godine, izvanredni profesor od 2004. do 2008. godine, redoviti  profesor od 2008. do 2013. godine i redoviti profesor u trajnom zvanju od 2013. godine. Predsjednik je Katedre za psihijatriju i psihološku medicinu od 2002. godine.  
Funkcije i članstva: Bio je član uredničkog odbora časopisa „Medicinski Vjesnik“ Znanstvene jedinice KBC Osijek, član suda časti podružnice HLZ u Osijeku, član upravnog odbora Hrvatskog društva za kliničku psihijatriju, član povjerenstva za liječničku etiku i deontologiju HLZ-a. Član je povjerenstva za psihijatriju Ministarstva zdravlja RH.
Član je: Hrvatskog liječničkog zbora, Hrvatskog psihijatrijskog društva, suradni član Hrvatske akademije medicinskih znanosti (od 1997.), Hrvatske liječničke komore i  Hrvatskog društva za forenzičku psihijatriju.
Ostale aktivnosti: Recenzirao je više stručnih i znanstvenih knjiga te tekstove za časopise: Liječnički Vjesnik, Collegium Antropologicum i Psychiatria Danubina. Također je recenzirao studijske programe za Ministarstvo znanosti obrazovanja i športa te prijedloge za osnutak referentnih centara za Ministarstvo zdravlja.
Nagrade i priznanja: Spomenica Domovinskog rata 1994., Povelja Hrvatskog liječničkog zbora 2005., i nagrada Hrvatskog liječničkog zbora „Ladislav Rakovac“ 2009. godine.

 

 

 

webmail studomat  knjiznica alumni