Domagoj Drenjančević

Domagoj Drenjančević rođen je 1974. u Đakovu, gdje je 1993. godine završio Gimnaziju Antuna Gustava Matoša. Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Studij medicine u Osijeku, završio je 1999. godine. Specijalist medicinske mikrobiologije s parazitologijom postao je 2007., a doktorat znanosti stekao je 2009. na Medicinskom fakultetu Osijek.
Od 2007. radi kao specijalist kliničke mikrobiologije u Kliničkom bolničkom centru Osijek, gdje je obnašao niz dužnosti. Vodio je Odsjek za serološku dijagnostiku krvlju prenosivih zaraznih bolesti (2013. – 2016.), a potom Odjel u Kliničkom zavodu za transfuzijsku medicinu (2016. – 2020.). Bio je član Upravnog vijeća KBC-a Osijek od 2016. do 2020., a u prvoj godini mandata i njegov predsjednik. Od 2020. do 2024. bio je pomoćnik ravnatelja za kvalitetu. Od 2020. je pročelnik Zavoda za kliničku mikrobiologiju i bolničke infekcije Klinike za infektologiju.
Na Medicinskom fakultetu Osijek izabran je za docenta 2009., izvanrednog profesora 2018. i redovitog profesora 2023. godine. Od 2011. do 2025. predsjednik je Katedre za mikrobiologiju, parazitologiju i kliničku laboratorijsku dijagnostiku, a 2025. izabran je za dekana fakulteta. Od 2024. je voditelj programa i predsjednik radne skupine za specijalističko usavršavanje doktora medicine iz kliničke mikrobiologije pri Ministarstvu zdravstva Republike Hrvatske, a od 2026. član nacionalnog povjeresntva za specijalističko usavršavanje doktora medicine.
Nastavu izvodi od 2001., na kolegijima integriranog prijediplomskog i diplomskog studija Medicine, i prijediplomskom i diplomskom studijju Medicinsko laboratorijske dijagnostike te poslijediplomskom doktorskom studiju. Bio je mentor četiriju doktorskih disertacija i više od 40 završnih i diplomskih radova.
Znanstveno se bavi multirezistentnim bakterijama, biofilmom, učincima subinhibicijskih koncentracija antibiotika, antimikrobnim djelovanjem novih spojeva i peptida, sepsom te krvlju prenosivim infekcijama. Vodio je pet institucijskih projekata Medicinskog fakulteta Osijek, a kao suradnik sudjelovao je na projektima Ministarstva znanosti, Hrvatske zaklade za znanost, Europskog fonda za regionalni razvoj te programa prekogranične suradnje Interreg s Mađarskom i Srbijom.
Autor je ili suautor više desetaka znanstvenih i stručnih radova u indeksiranim časopisima i poglavlja u knjigama. Sudjelovao je na više od 50 stručnih i znastvenih skupova.
Član je Hrvatske liječničke komore, Hrvatskoga liječničkog zbora, Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva i Europskog društva za kliničku mikrobiologiju i infektivne bolesti (ESCMID), a od 2020. do 2025. bio je prvi dopredsjednik Hrvatskog društva za kliničku mikrobiologiju, a od 2025. je član upravnog odbora društva.